OMC Hair World 2014 - Frankfurt iz mog ugla

Spomenula sam u jučerašnjem postu predivno iskustvo koje sam doživjela početkom mjeseca, ali i još niz iskustava u toku mjesec i po dana, koliko su trajale pripreme.
 Naime, radi se o svjetskom frizerskom takmičenju koje je održano u Franfurtu. :)

Moja veza sa ovom cijelom pričom počinje krajem marta. Vidjela sam oglas na FB page-u Frizerskog salona Aida, gdje mi već godinama "rade o glavi", da traže modela za svjetsko takmičenje. Odmah sam se čula s teta Aidom i otišla da ona "ispita" odgovara li moja kosa za ovu priliku. I isti dan sam postala blondy, budući da takmičarska boja boje "liježe" na plavu kosu, nego na moju prirodnu boju, sa ombre pramenovima, što je i logično. Navikavanje na novi odraz u ogledalu je bio malkice težak zadatak, budući da se nikada prije nisam zamišljala kao blondy, a ovaj put sam se preko noći odlučila biti plava nekih mjesec dana. Mada, želja za novim iskustvom, putovanjem i upoznavanjem novih ljudi je bila mnogo jača. :) 

Danima sam sjedila u salonu... sati i sati teta Aidinog vježbanja takmičarskih frizura, tretiranja i njegovanja moje kose su sada iza nas, kao i odlasci na treninge u Beograd i u Sarajevo kod provjerenih frizerskih stručnjaka, probe haljina, osmišljavanje kompletnog stylinga za pojavljivanje na finalnom stage-u i još mnogo divnih, ali i stresnih momenata. 

Nakon moje blondy ere,nastupila je ginger era. :)
Budući da se nikako nisam osjećala kao JA s plavom kosom, narandžasta je bila pravo osvježenje. Nakon nekoliko farbanja u nekoliko dana, moja frizerka je postigla boju koju je zamislila i bilo je vrijeme da se pakuju koferi za Frankfurt.

Dok su se svi oporavljali od prvomajskog ludila, mi smo se okupljali ispred Hotela Tuzla i pakovali prtljag u autobus. Kombinovana pospanost, prohladno jutro, jutarnja kafica, gomila prtljaga pored mene i enormna doza uzbudjenja, iz ove perspektive mi djeluju kao perfect match za početak mjeseca maja. :)

Znala sam da su frizeri jedna vesela i pozitivna družina, ali ne u ovoj mjeri. :) Čini mi se da je atmosfera od prvog momenta putovanja bila savršena. Ranije sam poznavala samo svoju frizerku i djevojku koja je bila njen drugi model. To što ne poznajem nikog trećeg u prepunom busu, ubrzo je prestalo biti problemom. I sada, dvadesetak dana nakon povratka kući, ne mogu da vjerujem da sam se tako dobro provela sa ljudima koje sam tek upoznala. :) 

24h puta su, u takvoj atmosferi, relativno brzo prošla. Probudila sam se ispred ogromnog, japanskog hotela, kojem se ne sjećam imena, a s lijeve strane autobusa se prostirao ogroman plato i predivna kupolasta gradjevina Messe Frankfurt. Curi iz provincije, koja se tek probudila iz ukočenog-autobus-sna, sve se to učinilo većim i ljepšim, nego što možda i jeste :). Moj prvi dodir s Frankfurtom, mogu slobodno reci da je bio, vizuelno predivan, ali LEDEN. Mnogo niska temperatura na jutro me obeshrabrila i učinila da pomislim da ćemo se narednih par dana smrzavati tamo. Ubrzo je vrijeme "došlo sebi", obasjalo nas je sunce i sve je bilo ok.

Jurnjava po poznatom Zeil-u,s hopping, smještanje u hotel, pripreme za prvi takmičarski dan i mnogo divnih trenutaka provedenih družeći se s bh frizerima i njihovim modelima, obilježilo je moj 3.maj ove godine.

 Moj prvi pogled na Frankfurt :)

Odlična ekipa <3 <3 <3

Moj drugi dan u Frankfurtu na Maini je protekao drugačije nego većini mojih saputnika. Skoro cijeli dan sam provela sama, istražujući grad, dok su ostali bili u Festhalle-u, prateći prvi takmičarski dan i lunjajući po hair&beuty sajmu. Mnogo sam sretna da sam bila slobodna taj dan i da sam imala priliku doživjeti Frankfurt u pravom smislu te riječi.
Udoban outfit, slušalice u ušima, savršena doza sunčevih zraka i avantura je mogla početi. Posjetila sam Zoološki vrt, koji je jedan od najvećih u Europi, sa preko 5000 vrsta životinja. Vidjela sam neke životinje, za koje nisam znala ni da postoje, ismijala se preludim čimpanzama, divila ljepoti lavova i bila mnogo sretna, jer sam u tom momentu baš na tom mjestu. Šetala sam obalama divne rijeke Meine, brojala silne, visoke, staklene zgrade od kojih je skoro svaka sjedište neke od banaka, divila se posebnosti Katedrale Sv.Bartolomeja, plesala s uličnim sviračem, jela odlične njemačke kobasice, posmatrala ljude svih "vrsta" : lijepe, ružne, crne, žute, bijele, stylish, hipstere, ulične muzičare i kakve sve ne. Uživala sam u toj različitosti i savršenoj simbiozi istih. 

U toku dana sam srela jako puno ljudi s našeg govornog područja, što u prolazu, na kasama u radnjama i restoranima, čak sam imala priliku da me jedan gospodin nazove zemljakinjom, s jednog kraja na drugi,u  prepunom Starbucks-u. :D . A naveče sam imala priliku osjećati se kao kod kuće, u gradu sa preko 5 miliona stanovnika. Naime, reprezentacija BiH je bila domaćin na svečanoj večeri za reprezentacije susjednih Hrvatske i Crne Gore u restoranu Mediterran, čiji je vlasnik jedan hercegovac. Svaka čast njemačkoj nacionalnoj kuhinji, ali kuhinje s naših prostora su zakon. Neopisivo dobro smo klopali, pili odlično vino, slušali domaću (našu) muziku...ma odlično se proveli.

 Ispred Zoo vrta :)

Lovely animals in Zoo

 Njamiii :)

Zeil <3

Auf der Strasse...:)

Budući da nam je sutradan predstojao drugi takmičarski dan, druženje se nije moglo otegnuti do kasno u noć. Drugi takmičarski dan je za mene bio prvi. Razlog zbog kojeg sam i otišla tamo, postao je još jedno divno iskutsvo. Ne znam koji je fazon s ex-yu narodima, ali gdje god se mi skupimo, ne može biti loša atmosfera. Slušala sam u našoj garderobi i srpski i hrvatski i crnogorski i naš bosanski jezik. Pored svih ostalih,oko 40 različitih jezika koji su se mogli čuti sa svih strana,ova "naša" četiri su mi se činili kao jedan i, po ko zna koji put, sam shvatila da medju nama ne postoje barijere koje nam malobrojni pokušavaju nametnuti.

Dan mi je prošao brzinom svjetlosti, budući da sam se trudila za upijem i upamtim svaki trenutak i svaki detalj. Fotoaparat nije sposoban da zabilježi sve ono što sam tamo vidjela i doživjela, ali jeste da zabilježi bar djelić.

Mali dio reprezentacija BiH i Srbije

 Trka,frka - šminkanje :)

Brake u backstage-u :)

Divna Anesa i njen model Almir

 Jedan od članova naše reprezentacije na stage-u

Neki od najboljih radova
ph.OMC Hair World official

Budući da sam ja tamo bila nečiji model, lutka za pokazivanje, nisam imala nikakvu tremu. Moje je bilo da sjedim mirno, otprilike sat i po vremena, dok žiri ocijeni sve spektakularne frizure, kad spiker da znak, da prošetam okolo stage-a i smješkam se pred brojnim fotoaparatima iza kojih su stojali ljudi iz svih krajeva svijeta.
Nisam nikada mislila da ću se naći u ulozi modela, ali evo jesam i mogu vam reći da sam zadovoljna kako je sve prošlo i kako sam odradila svoj dio posla. :)

Bila sam ponosna na svoju zemlju šetajući pred ljudima iz svih krajeva svijeta, "umotana" u bosanski dizajn od glave do pete. Nosila sam predivnu haljinu renomirane bh dizajnerice Svjetlane Cece Vuković. Za moj make up su bili zaduženi moji predivni saputnici, moja Anesa i, svima dobro poznati Ado Karišik, a za savršenu takmičarsku frizuru, koja je završila na 26.mjestu, medju 1300 frizera-takmičara je zaslužna moja teta Aida iz Frizerskog salona Aida iz Tuzle. 

Bosnian girls in action :)

 Prestavnici reprezentacije BiH i Srbije u kategoriji "Evening style"

 Teta Aida i ja :)

 Divna Glorija <3

 Gloria, teta Janja, ja i teta Aida - Bosnian girls on the same stage 

Nakon što sam "razmontirala" svoj stage-look, vratila sam se u salu, gdje je na stage-u već bila instalirana kategorija Fantasy. Pure art! Pregršt kostimiranih djevojaka na ogromnom stage-u, u društvu  frizera-umjetnika. Tokom cijelog dana sam mogla vidjeti predivne, maštovite i inovativne kreacije, kako na glavama modela, tako i na tijelima, licima i noktima, ali ono što je prikazano u samoj završnici OMC Hair World takmičenja je bio vrhunac frizerstva, ali i dizajna. BiH je imala čak troje predstavnika u ovoj kategoriji (sve troje medju 30 najboljih u svijetu), koji ni malo nisu zaostajali za idejama koje dolaze iz mnogo većih i naprednijih zemalja. 

Neka slike kažu više od  mojih riječi.:)

Divni Ado i njegov model
ph.from Ado's personal FB profil

Kako ništa ne može proći bez propusta i fail-ova, tako ni ova manifestacija, vrijedna oko pola milijarde eura. :). Niti bih ja bila ja, kad ne bih uočila sitne detalje koji nisu bili na mjestu. Naravno, ovo ni malo ne baca sjenu na odličnu organizaciju cijelog dogadjaja, nego je dokaz da se greškice dogadjaju i najboljima :)

Nakon ove divne avanture, sa 50-tak nepoznatih ljudi i napornog poslednjeg dana u Frankfurtu, zdjelica voćne salate, podijeljena s novostečenim prijateljem, me je vratila u život. I naredna 24h smo proveli u autobusu. Mnogo mi je teže palo provedeno vrijeme u autobusu, pri povratku, nego li pri odlasku. Iako je nedostajalo ono uzbudjenje s početka priče, dobre atmosfere nije nedostajalo.

Ceremonija zatvaranja

Na kraju ovog džinovskog posta, koji jednostavno nisam mogla učiniti kraćim, želim još jednom reći ogromno HVALA mojoj teta Aidi, zahvaljujuci kojoj sam imala priliku proživjeti jedno ovakvo iskustvo. Zatim, veliko hvala osoblju iz Frizerskog salona Aida,odličnim frizerima, koji su ispunjavali sve moje hirove i čuvali moju kosu, kao oči u glavi, tokom cijelog pripremnog perioda. Iako su se frizeri-takmičari, u svim izjavama i medjusobnim razgovorima već zahvalili tuzlanskom i sarajevskim frizerskim klubovima i, naravno, Savezu frizera BiH, moram to uraditi i ja, u svoje lično ime. Da nije svih njih, ja nikada ne bih imala priliku biti dijelom jedne prestižne manifestacije na svjetskom nivou, kao što je OMC Hair World 2014. 

Nadam se da ste uživali u blogo-reportaži, iako je post bio mnogo duži nego što ste navikli čitati na mom blogu.

Do čitanja,

Bisou,bisou...

Vaša D.

P.S. Budući da nisam pisala postove dok je trajao onaj najgori dio katastrofe koja je pogodila BiH, Srbiju i Hrvatsku, moram iskoristiti ovu priliku da pozovem sve ljude koji su u mogućnosti da pomognu ugroženima na bilo koji način. 
Pozovimo humanitarne brojeve, spakujmo vrećicu s namirnicama koje su potrebne tim ljudima, volontirajmo..bilo šta, ali budimo humani!
Zahvalna sam što nisam direktno pogodjena ovom katastrofom, ali sam svim srcem uz svoje zemljake i komšiluk u ovim teškim danima!