10. 07. 2013.

Fashion Bloger takmičenje - Backstage

prošlom postu sam vam pisala o zvaničnim informacijama i mogli ste vidjeti neke od fotki s piste i sa samog eventa. 
Danas ponovo pišem o Fashion Bloger takmičenju,ali sada iz iz svog,subjektivnog ugla.

Prije svega,moram reći da sam presretna što sam bila bio ovakvog dogadjaja,što sam upoznala divne ljude i stekla novo iskustvo. Još jednom,hvala Altermedia-i i,naravno,našoj domaćici Mineli.

Juče ste mogli čitati,u postu sa stage-a,kakav smo raspored imali tokom cijelog dana. 
E pa,prije nego smo krenuli u rješavanje naših zadataka,desio se najsrdačniji susret na svijetu sa ljudima koje prvi put vidim,a znam jako puno o njim kroz njihove blogove i osjećam da ih znam cijeli život. 

Trema polako ulazi na vrata shopping centra Alta.

Dobili smo samo sat vremena za biranje kombinacija u ponudjenim radnjama. Nervoza do neba. Ja totalno bez ideje. Čak i casual tema mi se čini preteška i prekomplikovana,a o ludim 80-tima i groznici subotnje večeri i da ne govorim. Ulazimo u Mango,prva grupica. Ja inače nisam neki veliki fan Manga,tako da je nervoza još veća. Mislila sam da tu nema ništa za mene.
 U radnji je nevidjena frka,samo 5 kabina za presvlačenje,a nas 5 i brdo kupaca u radnji. Nervoza je eskalirala i meni se tresu ruke,noge,dlake,sve :) Izabrala sam neke komade,ali,naravno,ničim nisam zadovoljna.

Sreća pa Alta ima pokretne stepenice,jer ne znam kako bih se popela do LCWaikiki-a na svojim drhtavim nogama :)
LCWaikiki je bio moj spas! Sve što nisam našla u Mangu,našla sam tamo. Malo sam se opustila,je mi je doprlo do glave da ću si upropastiti divan dan nervozon i da je sve to zapravo jedna velika igra..pa šta ako i pogriješim. Biranje nakita i cipela je prošlo mnogo lakše i sa mnoooogo manje stresa.




















Kad je istekao naš sat vremena za biranje kombinacija,napokon je vrijeme za predah. Uslijedilo je pravo blogersko druženje. Mnogo tema,fotkanja,dodatnog upoznavanja,vježbanje hoda po pisti...
Još jednom u toku dana sam zaključila da osjećam kao da te ljude poznajem već jaaako dugo,a ne da ih uživo vidim prvi put. Divan osjećaj.
Razgovore, ispijanje kafa i sl,povremeno je prekidao poziv šminkera. Oduševljena sam Adijevim talentom. Svi smo sa njegove stolice ustajali kao druge osobe.
Kad je došao moj red za šminkanje,pojma nisam imala kakvu šminku želim. Onda je on uzeo kistove i boje u svoje ruke i uradio veoma neobičan make-up. Aktuelne neon boje su šljaštile s mojih očiju i ja sam,naravno,bila oduševljena,budući da su neon boje jedan od mojih omiljenih ovosezonskih trendova. :)















Zatvoren prostor nas je počeo gušiti i trema,koja je sve više rasla,pa smo se preselili na plato ispred Alte. U medjuvremenu su nam se pridružile i ostale blogerice,koje su imale težak zadatak,da odaberu najbolje medju nama,članice žirija. Ogroman naboj pozitivne energije je zavladao prostorom kad se skupilo toliko fashionable cura i dečkiju na jednom mjestu. Zagrljaji i poljupci pri susretu,mnogo osmijeha,priče,pitanja: Ima li treme? i Kako protiču pripreme za finalnu reviju?...

Kako smo pogledali na sat i shvatili da imamo još samo 20 minuta do početka revije,trema je lagano krenula da se penje,ka vrhuncu. Razbježali smo se i ostavili žiri da proćaska o zadatku koji ih čeka i ko zna o čemu još :)
Ulaskom u baskstage ponovo sam se počela tresti kao u Mangu. Nisam znala kako da se organiziram. Mnogo ljudi u malom prostoru,brdo odjeće,nakita i cipela koje treba rasporediti na nas 12 i koje svako od nas treba rasporediti u tri outfit-a,za tri izlaska,jako malo vremena...LUDILO TOTALNO! U tom momentu sam shvatila da manekenski posao nije lak i da sa sobom nosi mnooogo stresa,napetosti i nervoze. 
Nekako sam se ispetljala i uspjela organizirati i obući prvu kombinaciju. 
Krenula sam da se ogledam i osjetila da mi je koljeno klecnulo. Aaaa!!! Nisam se prestala tresti,stanje se samo pogoršavalo :). Pokušavala sam se sjetiti raspleta pada Carrie Bradshaw,čisto da znam šta da uradio ako se okliznem i zavšim na podu,ali nije uspjelo iako sam tu scenu odgledala 100 puta. Trema je čudo!









Skupila sam snage čak i da se slikam prije izlaska na stage,ali i dalje nisam imala pojma kako se Carrie izvukla iz neugodne situacije :)

I napokon je voditelj počeo da čita naša imena i moje kolege su počeli da izlaze pred publiku i žiri. Mislim da je trema tada dosegla vrhunac. Znala sam da će proći čim prvi put izadjem pred publiku i da će svaki sledeći izlazak biti lakši,ali se nisam mogla savladati :$. Nekako mi je laknulo što sam tek jedanaesta na redu i što sam vidjela da je prethodnih desetoro preživjelo :).
Momenat kad sam zakoračila na pistu ja ne znam opisati. Mnogo bliceva,kamera,poznatih i nepoznatih lica,vidim lica koja me komentarišu i odlučim zanemariti sve to i uskladiti zvuk svojih štikli sa taktovima muzike. Zaista pomaže! Smiruje.


Povratak u backstage je donio dodatnu nervozu u vidu pitanja : Kako da se stignem presvući dok opet ne dodje moj red za izlazak pred publiku? Ali uspjelo je,bilo je lakše nego što mi se učinilo. Nervoza je otišla u nepoznatom pravcu,a i trema je lagano krenula za njom. 
Treći izlazak i pokazivanje moje kombinacije na temu "groznica subotnje večeri" je bio pravo uživanje,bez truna treme. U prethodna dva izlaska sam shvatila da ne boli,da publika ne ujeda i prestala sam se bojati da ću završiti kao Carrie :D.

Iščekivanje proglašenja pobjednika/ce mi uopšte nije teško palo. Uopšte nisam očekivala nikakvo priznanje. Najvažnije mi je bilo druženje i nisam se dala omesti u tome,ni kad je,za neke,došao najstresniji momenat.




I danas,kad su se slegli svi utisci mislim da je u cijeloj ovoj priči najvrijednije druženje i divno iskustvo,za koje možemo zahvaliti našem Fashionbloger.ba portalu .Ni pokloni sponzora nisu za baciti :D

Jako mi je drago da je BiH dobila jednu ovakvu manifestaciju,za koju se nadam da će prerasti u tradiciju. Fashionbloger takmičenje je prvo javno priznanje postojanja blogerske scene u našoj državi,zbog čega smo,svi bloger,vjerujem, jaaako zadovoljni. Neka nam ovo bude podsticaj da budemo još bolji i brojniji.



Svim mojim curama i muškoj manjini šaljem najveći poljubac i zagrljaj na svijetu. Mogu vam reći da ste mi svi prirasli srcu. <3

Do čitanja,
Bisou,bisou...
Vaša D.

P.S. Na ovom linku možete pogledati kako je izgledala revija - prilog sa TV1!

Broj komentara: 11:

  1. joooj sad sam se najezila odlicno i bas mi je drago da smo e konacno upoznale :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. i meni,vjeruj... nadam se da nece ostati na ovome,postoje i blogerske kafice...:) :*

      Izbriši
  2. Savrsene fotke, i ovo mi je bio omiljeni dio dana :)
    Jedva cekam novi susret :* :*

    Veliko hvala za sve divne rijeci, i sto si bila dio projekta :*

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. nema na cemu... jedva cekam da taj deichmann dodje u tz,maratonska kafica na rasporedu...:)

      Izbriši
    2. To je vrlo brzo mila, jedva cekam :* :*

      Izbriši
  3. super su vam slike :) nadam se da vam je bilo zanimljivo ;)

    OdgovoriIzbriši
  4. moramo se dogovorit za sledeci susret obavezno =) divne fotografije :****

    OdgovoriIzbriši
  5. Predivne su slike :)
    Šteta samo što onaj dan nismo mi ostali došli malo ranije da se svi malo vše družimo :)
    Prelijepa si bila <3

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. hvala ti puno... i meni je zao sto nismo vise vremena proveli skupa,ali ne sumnjam da ce biti prilike :D

      Izbriši

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...